Smrt na vratima Hrama Svetog Save
Srpska verzija Smrt na vratima Hrama Svetog Save Stojiš pred hramom Svetog Save, na Vračaru, i osećaš puls grada, mladost koja se smeje, studente koji prolaze, ruke koje drže knjige, srca koja žele život – i onda, u trenutku kad svetlost obasjava kupolu, hram zatvara svoja vrata. I ne bilo ko – već starešine, oni koji bi trebalo da budu čuvari, a ne zidari grobova. Na dan Svetog Save, kada bi srce hrama trebalo da kuca jače nego ikad, oni kažu: „Ne, ovde nema mesta za život.“ I iza svega stoji prvi čovek Crkve, izabran za patrijarha – gle čuda, baš u kosturnici! On, simbol života vere, odlučuje da život mlade energije ne sme da uđe, da se svetlost zatvori pred studentima, pred smehom i buncanjem mladosti. Ovo nije samo čin zatvaranja vrata – ovo je pobeda Smrti nad Životom, ceremonijalno uokvirena i blagoslovena. Pitam se: kada smo dozvolili da hram, simbol vere i svetlosti, postane bastion smrti? Kada smo pristali da se svetlo uguši pred onima koji grade budućnost? I...