Nemoć diktatora – III deo
Nemoć diktatora – III deo Pisao sam već u prva dva dela kako Aleksandar Vučić sve više deluje kao čovek koji vodi rat sa sopstvenom senkom. Svuda neprijatelji, svuda zavere, svuda drama. Država se pretvorila u beskonačni rijaliti program sa nacionalnom frekvencijom. Samo još fali da neko izbaci učesnika iz kuće uz SMS glasanje. A onda je došla Kina. I tu je predstava dobila međunarodni nivo komedije. Kinezi nisu budale. Ljudi vrlo dobro vide šta dobijaju u Srbiji. Rudari se zlato, bakar i pola države za rudnu rentu od 5%, dok recimo Gana uzima 12%. I sad zamisli taj sastanak: oni njemu okače nekakav orden prijateljstva, svi se smeškaju pred kamerama, klimaju glavom kao na svadbi kod trećeg pečenja, a u sebi verovatno misle: „Brate, gde mi dođosmo.“ Šalu na stranu, očigledno je da se to „čelično prijateljstvo“ uglavnom odvija na korist jedne strane. Mi dajemo resurse, tržište i političko klimanje glavom, a zauzvrat dobijamo ordenje, parole i televizijske pren...