Постови

Приказују се постови за јун, 2026

Anatomija vlasti: Kad čovek postane važniji od države

Слика
Anatomija vlasti: Kad čovek postane važniji od države Država bi trebalo da funkcioniše kroz institucije, a ne kroz pojedince. Kada se u praksi stiče utisak da odluke sve češće zavise od političkog centra, a ne od sistema pravila, država polako gubi svoju osnovu. To nije teorija. To je obrazac koji građani prepoznaju u svakodnevnom životu. Koncentracija moći i institucije U javnom prostoru već duže vreme dominira percepcija da je politička moć snažno koncentrisana u vrhu vlasti. U takvom modelu institucije često deluju kao izvršni mehanizam, a ne kao samostalni stubovi sistema. To se ne vidi kroz jedan događaj, već kroz ponavljanje: odluke koje se u javnosti vezuju za jedan centar moći slaba vidljivost institucionalne autonomije stalna personalizacija politike Rezultat je jasan: poverenje u institucije opada, dok raste fokus na pojedince. I to je trenutak u kojem sistem počinje da klizi. Istorijski obrazac (ekonomija i pravo) U poslednjih nekoliko...

Anatomija Trulog Sistema

Слика
Anatomija Trulog Sistema Dobro došli u državu u kojoj čovek prvo traži poznanstvo, a tek onda posao. Gde se više veruje telefonskom pozivu nego zakonu. Gde se poštenje često doživljava kao mana, a poslušnost kao kvalifikacija. To je anatomija trulog sistema. Godinama slušamo obećanja o odlučnoj borbi protiv korupcije. Kao građanin i autor, imam utisak da taj problem ostaje jedan od najvećih izazova društva. O korupciji ne govore samo građani. O njoj godinama pišu i domaće i međunarodne organizacije koje prate stanje vladavine prava i funkcionisanje institucija. Korupcija nije samo trenutak kada neko uzme mito. Ona počinje mnogo ranije – kada građanin poveruje da pravila ne važe jednako za sve. Na jednom šalteru traže diplomu. Na drugom partijsku knjižicu. Na trećem broj telefona. Na četvrtom prezime. Tek na petom, ako imaš sreće, pitaju šta zapravo znaš. To nije država jednakih šansi. To je država privilegija. Kada se za posao više pita „čiji si“ nego „šta znaš“,...

SAOPŠTENJE POVODOM ŠEST MESECI PROJEKTA „BUNTOVANJE“

Слика
SAOPŠTENJE POVODOM ŠEST MESECI PROJEKTA „BUNTOVANJE“ Poštovani čitaoci, Pre tačno šest meseci nastao je projekat „Buntovanje“. Bez velikih finansija, bez medijske podrške i bez moćnih struktura iza sebe. Nastao je iz potrebe da se govori slobodno, pošteno i bez straha. Danas, samo šest meseci kasnije, zajedno smo ostvarili rezultate koji prevazilaze sva moja početna očekivanja. Projekat je dostigao preko 100.000 mesečnih pregleda i više od 50.000 dosegnutih korisnika (reach) . Tekstovi su pronašli put do čitalaca ne samo u Srbiji, već i širom sveta. Ipak, brojke nisu ono što me najviše raduje. Najveća vrednost ovog projekta ste vi – ljudi koji čitate, komentarišete, delite tekstove, polemišete, podržavate i dokazujete da još postoje čitaoci kojima su važne ideje, argumenti i slobodna misao. U vremenu površnosti, brzih naslova i kratkog pamćenja, pokazali ste da postoji prostor za ozbiljnu kolumnu, za istoriju, za društvenu kritiku, za kulturu, za razgovo...

PRKOS KOJI NIJE POGNUT

Слика
PRKOS KOJI NIJE POGNUT Postoje vremena kada narod traži vođu. Postoje vremena kada narod traži ratnika. A postoje vremena kada narod traži pastira. Srpski narod je u svojim najtežim trenucima imao jednog takvog čoveka – Svetog Vladiku Nikolaja Velimirovića. Ne pišem ovo kao istoričar. Pišem kao čovek koji pokušava da razume kako neko može ostati uspravan kada se čitav svet oko njega ruši. Dok sam čitao besede Vladike Nikolaja, nisam video čoveka koji beži od istorije. Video sam čoveka koji ulazi u istoriju svestan da će ga ona skupo koštati. To je možda najveća razlika između intelektualca i pastira. Intelektualac može da posmatra oluju sa prozora. Pastir mora da izađe među ljude koje oluja nosi. Nikolaj nije bio običan episkop. Bio je jedan od najobrazovanijih Srba svog vremena. Studirao je teologiju, filozofiju i društvene nauke. Govorio je više jezika. Predavao je, pisao, putovao i razgovarao sa intelektualcima širom Evrope. Mogao je da bira udoban život univerzi...

GOSPODARI PROVIZIJE

Слика
GOSPODARI PROVIZIJE Pre nekoliko dana sretnem čoveka. Nije političar. Nije tajkun. Nije direktor. Običan čovek. Godinama radi, plaća porez i pokušava da živi od svog rada. Kaže mi: „Tomo, danas više nije pitanje da li nešto možeš da završiš. Pitanje je ko će da uzme procenat.“ Nasmejali smo se. Onako gorko. A onda sam shvatio da ta rečenica možda bolje opisuje naše vreme od hiljadu političkih govora. Živimo u eri gospodara provizije. To su čudni ljudi. Ne grade mostove, ali uzimaju procenat od mosta. Ne grade fabrike, ali uzimaju procenat od fabrike. Ne stvaraju vrednost, ali nekako uspeju da naplate svaku tuđu vrednost. Ponekad imam utisak da bi, kada bi se sutra pronašao lek protiv svih bolesti, neko prvo pitao kolika je provizija. Smešno. I zastrašujuće. Najveća tragedija nije u novcu. Narodi su preživljavali ratove, glad i nemaštinu. Srbija je preživela carstva, okupacije i raspade država. Novac nikada nije bio naš najveći problem. Naš najveći p...

Mihajlo Idvorski Pupin

Слика
Mihajlo Idvorski Pupin Postoje ljudi kojima život od početka otvori vrata. I postoje oni drugi, kojima život prvo uzme gotovo sve, pa tek onda proveri koliko zaista vrede. Mihajlo Idvorski Pupin pripadao je ovoj drugoj vrsti ljudi. Smrt oca udaljila ga je od školovanja i na trenutak je izgledalo da će njegov život ostati vezan za težak rad i siromaštvo banatskog sela. Sudbina tog mladića iz Idvora nije obećavala mnogo. Ali istorija ponekad upravo najviše zapamti ljude kojima na početku ništa nije bilo poklonjeno. Sa svega pet centi u džepu odlazi u Ameriku. Danas to zvuči gotovo nestvarno. Ali iza te priče ne stoji romantična legenda, već ozbiljna borba za opstanak. Pupin po dolasku nije dočekan slavom ni velikim prilikama. Radio je najteže fizičke poslove, istovarao teret, radio naporne dnevnice i pokušavao da preživi u ogromnom svetu industrijske Amerike devetnaestog veka. Njujork tog vremena nije bio grad snova. Bio je grad dima, luka, fabričkih sirena i beskrajne b...

POLITIČKI MRAK

Слика
POLITIČKI MRAK Jebote, Srbija više ne izgleda kao država. Više liči na zadimljenu kafanu pred fajront u kojoj se političari, kriminal, propaganda i institucije guraju za isti sto dok orkestar svira sve glasnije da se ne bi čulo kako plafon puca. I dok narod broji račune i poslednje ostatke dostojanstva, vlast zanima samo jedno — vlast. Ne istina. Ne odgovornost. Ne država. Samo opstanak na vrhu sistema koji već ozbiljno truli iznutra. Poslednjih dana Srbija izgleda kao politički triler loše režije. Prvo afera oko ubistva u restoranu „27“, gde se u celoj priči pojavljuje i sam načelnik beogradske policije. Javnost je tek počela da postavlja pitanja, a onda — kao po komandi — nova eksplozija. Ćaciji na putu za Tivat. Međunarodni samit u Crnoj Gori pretvoren u balkanski cirkus sa diplomatskim dimom i jeftinim spinovima. Naravno, stara afera mora da nestane pod težinom nove. Tako sistem danas funkcioniše. Ne rešava probleme — nego zatrpava jedno drugim. U Srbij...

Stolica od drveta,sa srcem kao tvrđava

Слика
Stolica od drveta,sa srcem kao tvrđava U selu Rakovac, blizu Beočina, živi Milorad Jurković. Narod ga zna kao stolar Mile. Više od deset godina Mile zajedno sa svojom porodicom – suprugom, sinom i ćerkom – pravi specijalne hranilice za decu ometenu u razvoju. Ručno. Komad po komad. Bez fabrike, bez državnih grantova, bez milionskih fondacija i bez televizijskog spektakla. Do sada je napravio više od 3.000 hranilica i sve ih je besplatno poklonio porodicama kojima su bile potrebne. I sad zastani na trenutak. Čovek koji je do skoro bio podstanar. Čovek koji živi skromno. Čovek koji je svoju kuću praktično sam zidao. Taj čovek daje drugima ono što mnogi bogatiji od njega nikada ne bi dali – vreme, trud, srce i deo sopstvenog života. Psihologija kaže da veličina čoveka nema veze sa količinom novca koji poseduje, nego sa količinom bola koji je spreman da ponese zajedno sa drugima. E, to je Mile. Nije on napravio samo hranilice. On je napravio preko tri hiljade ...