Evropa bez ogledala

Evropa bez ogledala

Prvo da budem brutalan: Evropska unija odavno ne liči na zajednicu vrednosti, već na birokratski supermarket sa akcijskim moralom. A kada se taj moral sudari sa Balkanom, posebno sa Srbijom, pretvori se u politički kabare. I da, ovo pišem iz besa – jer sam o tome već pisao. Pisao sam o neodgovornoj politici naše vlasti, o sistemu koji sam u „Nevidljivom gradu“ razobličavao kao mašinu bez savesti. Pisao sam i o evropskim zvaničnicima koji tapšu po ramenu iste te aktere dok im iza kulisa pružaju prećutnu legitimaciju.

I sad, da li sam lud ili je ovo kolektivna hipnoza?

Evropska unija stalno govori o vladavini prava, o nezavisnim institucijama, o borbi protiv korupcije. Ali kada se suoči sa očiglednom korupcijom u Srbiji, sa partijskim zarobljavanjem države, sa medijskim mrakom i institucionalnom poslušnošću – odjednom postaje pragmatična. Pragmatična do te mere da građani više ne znaju da li Brisel zaista želi promene ili samo stabilnost po svaku cenu.

A stabilnost bez pravde je samo tišina groblja.

Već sam pisao o tome kako se domaća vlast ponaša neodgovorno – kako pod maskom evropskih integracija prodaje maglu sopstvenom narodu. Ali isto tako sam pisao da ni Evropska unija nije nevina. Ona traži reforme, ali toleriše simulaciju reformi. Ona traži borbu protiv korupcije, ali se rukuje sa ljudima koji su oličenje klijentelizma. To nije politika vrednosti, to je politika interesa.

Psihologija nas uči da kada sistem nagrađuje loše ponašanje, ono postaje norma. Ako Brisel nagrađuje „stabilnost“ bez suštine, onda postaje saučesnik u održavanju istog tog sistema. A mi, građani, ostajemo taoci dvostruke igre.

Ne znam da li sam u pravu, ali znam da osećam poniženje kada čujem fraze o „napretku“ dok gledam realnost u kojoj institucije ćute, mediji su pod kontrolom, a politička odgovornost je misaona imenica. Ako je to evropski put, onda je to put bez kompasa.

I da budem jasan – ovo nije anti-evropski tekst. Ovo je anti-licemerni tekst. Jer Evropa bez principa nije Evropa, već administrativna imperija. A Srbija bez odgovorne vlasti nije država, već kulisa.

I dok jedni glume reforme, a drugi glume podršku, narod plaća cenu. Dosta je više tog političkog teatra. Dosta je tog foliranja. Jer sve to na kraju izgleda kao jedna velika, loše režirana predstava u kojoj su svi zadovoljni osim građana. I to je, blago rečeno, jebeno ponižavajuće.

Na kraju, poruka je jednostavna: ili će i Brisel i Beograd početi da poštuju principe koje javno zagovaraju, ili će izgubiti ono najvažnije – poverenje ljudi. A bez poverenja, svaka unija i svaka vlada su samo prazna forma.


Ako veruješ da ovakvi tekstovi treba da postoje, podrži rad nezavisnog autora. Tvoja donacija pomaže da bunt ostane slobodan i nepotkupljiv.

Podrži putem pay pala     tzivanovic44gmail.comc

Pitanje za tebe: Da li veruješ da Evropska unija zaista želi demokratsku Srbiju – ili samo poslušnu Srbiju?

Podeli tekst ako misliš da istina ne sme da bude tiha. Ako želiš saradnju, dijalog ili podršku projektu „Buntovanje“, javi se.

Autor: Tomislav Živanović
E-mail: tzivanovic44@gmail.com
Sajt: buntovanje.blogspot.com


Europe Without a Mirror

Let me start brutally: The European Union no longer looks like a community of values, but like a bureaucratic supermarket with discount morality. And when that morality meets the Balkans – especially Serbia – it turns into political cabaret. Yes, I write this out of anger. I have already written about this. I have written about the irresponsible policy of our government, about the system I described in “The Invisible City” as a machine without conscience. And I have written about European officials who publicly speak about reforms while quietly legitimizing the same actors.

Am I crazy, or are we living in collective hypnosis?

The European Union constantly speaks about rule of law, independent institutions, and the fight against corruption. But when facing obvious corruption in Serbia, party control over the state, media darkness and institutional obedience – suddenly it becomes pragmatic. Pragmatic to the point that citizens no longer know whether Brussels truly wants change or simply stability at any cost.

Stability without justice is just the silence of a graveyard.

I have already criticized our domestic authorities for selling illusions under the label of European integration. But I have also written that the EU is not innocent. It demands reforms, yet tolerates the simulation of reforms. It demands anti-corruption measures, yet shakes hands with figures who embody clientelism. That is not a policy of values – it is a policy of interests.

Psychology teaches us that when a system rewards bad behavior, it becomes the norm. If Brussels rewards “stability” without substance, it becomes a silent partner in maintaining that very system. And citizens remain hostages of a double game.

Maybe I am wrong. But I know how it feels to hear about “progress” while seeing institutions silent, media controlled, and political responsibility absent. If that is the European path, then it is a road without a compass.

This is not an anti-European text. It is an anti-hypocrisy text. Because Europe without principles is not Europe – it is an administrative empire. And Serbia without responsible leadership is not a state – it is a stage set.

While one side pretends to reform and the other pretends to support, the people pay the price. Enough of this political theater. Enough of pretending. Without trust, every union and every government becomes an empty shell.

If you believe independent writing like this matters, support the work.

Support   tzivanovic44@gmail.com

Question for you: Do you think the EU truly wants a democratic Serbia – or just a predictable one?

Author: Tomislav Živanović
E-mail: tzivanovic44@gmail.com
Website: buntovanje.blogspot.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

Pitanje koje je ostalo posle smrti

Čudesna žena

Nemoć diktatora